ČLANCI

Gruža – jezero koje prebrzo stari

VODA = ŽIVOT, OČUVANJE = BUDUĆNOST (10)

Autor: Miroslav Jovanović

Tek što je izgrađena druga faza Moravskog vodovodnog sistema 1975.  godine, kada je u  selu Brzan pored Velike Morave iskopano još devet bunara, pokazalo se da će Kragujevac i dalje biti „žedan grad”. Akumulacija Grošnica i podzemne vode pored Morave svojim kapacitetima nisu mogla da sustižu sve veće potrebe, kako stanovništva koje je zbog doseljavanja i dalje brzo narastalo, tako i zbog dinamičnog razvoja industrije.

Počelo je „traganje” za novim vodoizvorištima i opet je bilo sijaset predloga – i od  struke i od političara: da se gradi još jedna akumulacija na Grošničkoj reci uzvodno od postojeće, u selu Trešnjevak, s tim da se u to jezero „uvede” ceo sliv Dulenske reke, zatim da se u selu Grbice pravi brana na Uglješnici, da se pregrade Kamenička ili Boračka reka, da se iskoristi vodotok Osaonice u Gornjim Komaricama… Bilo je i grandioznih ideja o dovođenju vode Uvca i Rzava, da Kragujevac i Kraljevo zajedno grade akumulaciju na Studenici… Naravno, u opticaju je bila i Gruža, kao reka najbogatija vodom u ovom delu Šumadije.

Na kraju je prihvaćen ovaj poslednji predlog, posle stručne analize koju je uradio Institut „Jaroslav Černi“, kome je kasnije ustupljeno projektovanje brane. Konačno rešenje bilo je da se ona „postavi“ u selu Pajsijević, u tesnacu reke Gruže koji se zove Tucački naper. 

Pošto je Kragujevac opet ušao u godine velike krize sa vodosnabdevanjem i nije bilo vremena za čekanje, podizanje brane počelo je 1979, punjenje veštačkog jezera završeno je 1983, istovremeno su građena postrojenja za prečišćavanje i vodovod do Kragujevca i Gružanski sistem je 1984. priključen na mrežu. 

Dve greške u startu 

Čim je počela eksproprijacija zemlje za buduće jezero, javila su se negodovanja Knićana. Bili se nezadovoljni seljaci, jer su ostali bez preko 900 hektara plodne ravnice u Knićanskom polju. Dobili su nadoknadu za oduzete njive, ali seljaku je potrebnija zemlja nego pare. 

Gunđali su i predstavnici knićanske vlasti, jer od nove akumulacije lokalna zajednica nema nikakve vajde, čak ni pijaću vodu sa Gruže, ali su politički brzo ućutkani, bilo je to vreme tvrdog komunizma, kada nije smelo da se „zanoveta”.

Da bi odobrovoljili Knićane, kragujevački političari servirali su im priču da će akumulacija na Gruži samo privremeno služiti za vodosnabdevanje Kragujevca, jer će se formirati novo jezero na Studenici i na njega će biti priključeni Kraljevo, Kragujevac i još neka usputna mesta. Time bi Gruža dobila novu namenu – za turizam, rekreaciju, ribolov… Do dana današnjeg to je ostala „prazna“ priča, Studenica se više i ne pominje. 

Zbog osnovne namene jezera da snabdeva Kragujevac zdravom pijaćom vodom od početka su propisane mere za njegovo ekološko očuvanje i određena je zona sanitarne zaštite od smeća, fekalija i hemijskih sredstava koja se koriste u poljoprivredi. Po tim propisima bila je zabranjena svaka gradnja na 500 metara od obale, a na pedeset metara obrađivanje zemlje. 

Međutim, prilikom samog formiranja akumulacije učinjene su dve ozbiljne greške: preko jezera je napravljen most na magistralnom putu Kragujevac-Čačak i time stvoren rizik od izlivanja goriva, drugih opasnih materija, pa čak i namernog ubacivanja nekih opasnih supstanci. Druga greška je što sa površine budućeg jezera nije uklonjeno nisko rastinje i sloj humusa, na šta su upozoravali biolozi, pa su tako razne biljke ostale da žive na dnu akumulacije i da bujaju, posebno tamo gde je voda plitka i kada su temperature visoke, a njihovim raspadanjem oslobađaju se štetne organske materije koje pogoduju razvoju i takozvanom cvetanju algi, čime se ugrožava kvalitet jezerske vode. Ti procesi i danas traju.

Graditeljska ekspanzija

Gružansko jezero bliži se četrdesetoj godini „života“, ali ono, nažalost, brže stari nego što bi to bilo u povoljnijim uslovima trajanja. Starenje akumulacije ne može se porediti sa starenjem čoveka ili drugih živih bića, je ono može da traje stotinama godina kao prirodni proces, a može da se smanji na samo nekoliko godina zbog nemarnog odnosa ljudi. Ako je izloženo velikom stepenu zagađivanja, intenzivan je rast algi i njihovo cvetanje, smanjuje se količina kiseonika, izumiru autohtone životinjske vrste i na kraju voda doživljava totalnu degradaciju, dobijajući i neprirodnu smeđu boju. 

Jezero Gruža još nije u toj fazi starenja (stručno eutrofikacije), ali nije ni daleko od toga ako se nastavi bahat odnos ljudi prema njemu. Budu li ga i dalje zagađivali, otići će u kategoriju voda koja nije za ljudsku upotrebu, a za to je napravljeno.

A sve je počelo odmah po formiranju akumulacije. Na njene lepe i privlačne obale bacili su oko „ljubitelji prirode“ i počela je njihova okupacija. Počela je gradnja takozvanih vikend kuća, od kojih su neke po gabaritima prevazišle kvadrate onih porodičnih, i to ne u široj zoni sanitarne zaštite, već uz samu vodu. Zatim su postavljeni improvizovani pontoni, manji splavovi na burićima u kojima su prethodno bile otrovne supstance, a sve je to ograđivano mahom bodljikavom žicom.

Celokupna gradnja je bila bespravna, bez dobijenih dozvola, jer one nisu ni mogle da se izdaju za lokacije gde je podizanje bilo kakvih objekata izričito zabranjeno. Neki graditelji su kupovali placeve od seljaka, tamo gde je zemlja bila u privatnom vlaništvu i to u početku po b agatelnim cenama, a drugi su jednostavno uzurpirali lokacije koje su u državnoj svojini i njima uglavnom gazduje javno preduzeće „Srbijašume“. Do sada je duž obale akumulacije Gruža napravljeno više stotina različitih objekata i ta gradnja traje i dalje, na nesreću – neometano. Osim što su svojevremeno uklonjeni neki pontoni i splavovi, nijedna kuća nije uklonjena, mada je bilo ne samo najava da će biti rušenja, već su donešena i izvršna rešenja, što od raznih inspekcija, državnih ministarstava, sudova… Na Gružanskom jezeru, kako se kaže, ne funkcioniše pravna država.

Za to vreme akumulacija je sve zagađenija i ugroženija, jer iz većine kuća otpadne vode, pa i one fekalne, završavaju u jezeru. Podaci kažu da je u periodu 1984-1989. voda bila druge klase, što znači umereno zagađena, tada gradnje nije bilo, ali je sama reka Gruža delimično bila zagađena, najviše zbog direktnog ispuštanja otpadnih voda iz nekadašnje klanice u Vraćevšnici i pečurkare u istom mestu. Međutim, 2011. rebuplička Agencija za zaštitu životne sredine procenila je da je voda pete klase odnosno najgoreg kvaliteta. Potom je bila treće ili četvrte klase ili, prevedeno na razumljiv jezik – zagađena ili jako zagađena. Tako je i danas. 

Na sreću, Kragujevčani dobijaju ispravnu vodu, njen kvalitet se redovno i na više načina kontroliše, ali su zato troškovi prečišćavanja znatno povećani jer su morali da se uvode novi procesi i metode prerade. 

Vlasnici kuća „s pedigreom“

Brojni su razlozi zašto Gružansko jezero naočigled svih propada i zašto ne može da se zaštiti od ljudskih bahatosti, mada nijedan nije opravdavajući.

Prvo, celom površinom jezero se nalazi na teritoriji opštine Knić, zbog čega grad Kragujevac praktično nema nikakve nadležnosti u njegovom upravljanju. Knićanski ograni vasti vrše nadzor komunalne delatnosti, izdaju građevinske dozvole, odlučuju o korišćenju građevinskog i poljoprivrednog zemljišta. Iz Kragujevca, posebno iz preduzeća „Vodovod“, upućeno je niz apela, zahteva, tužbi, peticija, ali bez ikakvog efekta.

S druge strane, knićanski zvaničnici godinama vrte istu priču – kako oni nemaju kapaciteta da se bore sa brojnim nelegalnim radnjama koje ugrožacvaju jezero, mada tu očigledno ima i foliranja. Recimo, svojevremeno je jedan funkcioner iz Knića doslovce rekao: „Nemoguće je sačuvati akumulaciju u ovom obliku jer je gradnja nezaustavljiva. Zato je bolje na vreme osmisliti planove za razvoj turizma, a vodu koja se sada koristi za piće proglasiti tehničkom. Krajnje je vreme da i mi kao sav normalan svet počnemo da pijemo flaširanu vodu“.

Da ova izjava nije slučajna, govori i to da opština Knić ima planove da na obali jezera gradi nekakav turističko-rekreativni centar, a da se sve divlje sarađeno legalizuje. 

Očuvanje ekosistema Gružanske akumulacije nije, međutim, stvar samo lokalnog karaktera, jer je mnogo toga u nadležnosti države. Prvo zato što je Gruža proglašena za jezero prve kategorije, znači da na svoj način ima nacionalni značaj i, drugo, što većinu nadležnosti u monitoringu, upravljanju i zaštiti imaju republički organi, a to znači da je na njima i najveći deo odgovornosti. 

Možda bi sve bilo drugačije i bolje da je zakonodavstvo u ovoj oblasti uređenije, ali tu vlada pravi haos. Ne ulazeći u detalje i nazive raznih državnih akata, dovoljno je navesti da, na primer, jedan zakon propisuje obaveze ponašanja u zonama sanitarne zaštite, drugi zabranjuju upotrebu plovila sa pogonskim agregatima koji zagađuju vodu i dozvoljala samo ona na elektro pogon ili vesla, treći nalaže uklanjanje objekata u zoni sanitarne zaštite, četvrti zabranjuje korišćenje neorganskih đubriva na poljoprivrednim površinama i tako dalje. 

Podrazumeva se da se za sprovođenje svih zakona stara država, ali kako svaki od zakona daje ovlašćenja različitim insitutcijama, od ministarstava do agencija, ispada da u toj šumi propisa i nadležnosti – niko ne radi ništa. 

Čini se, ipak, da je nelegalna gradnja faktički (još ne i formalno) legalizovana iz sasvim trećih razloga koji se zovu – moć i uticaj vlasnika kuća, najpre onih naočitih i vrednih. NJih ne možemo da nađemo u katastru jer tamo i ne mogu da budu upisani, ali zna se da su to ljudi sa političkim, tajkunskim i sličnim pedigreima, za koje zakoni ne važe, a koji su i te kako zaštićeni kod državnih organa kontrole i prinude. Valjda je jasno da ovakve kuće, navodno vikendice, nisu mogle da prave golje i sirotani, eventualno je mogao da im se pridruži neko srednjestojeći sa daščarom od nekadašnjih „Zastavinih“ sanduka, sa rezonom – ako ne teraju ove parajlije, neće ni nas. 

Ribarsko etno selo

Kako sve to u praksi izgleda najrečitije pokazuje primer takozvanog Ribarskog etno sela, koje se sastoji od trinaest brvnara u nizu, na samo nekoliko metara od jezera. Sagradio ih je naš čovek koji živi u inostranstvu, sa namerom da u njemu borave strani turisti.

Podizanje ovog kompleksa, naravno bez ikakve dozvole, počelo je 2005. godine. Naredne, 2006. sanitarni inspektor opštine Knić zabranio je izgradnju i upotrebu objekta, ali investitor za to nije mario. Odmah potom JKP „Vodovod i kanalizacija“ podnelo je krivičnu prijavu Opštinskom javnom tužilaštvu u Kragujevcu za „protivpravno zauzimanje zemljišta“ i za „zagađivanje vode za piće“ i tužbu protiv graditelja Opštinskom sudu u Kragujevcu.

Umesto sudskih procesa, u decembru 2008. uprava opštine Knić izdaje rešenje kojim se odobrava izgradnja Ribarskog sela, tačnije ono je legalozovano. Iz Kragujevca su o tome odmah obaveštena ministarstva životne sredine, zdravlja, šumarstva i vodoprivrede i od njih traženo preduzimanje određenih mera. Međutim, tek tada se saznaje da je upravo Ministarstvo šumarstva i vodoprivrede još ranije dalo saglasnost za izgradnju Ribarskog sela. 

Drugo ministarstvo, ono za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje, ukida rešenje opštine Knić o odobrenju gradnje ovih objekata, ali sve ostaje samo na papiru. Vrhunac neodgovornog odnosa prema Gružanskoj akumulaciji je oslobađajuća presuda u korist investitora Ribarskog sela Osnovnog i Apelacionog suda u Kragujevcu, uz obrazloženje da je predmet zastareo, a zastareo je zato što tuženi sve vreme nije bio dostupan sudu! Bruka i sramota za pravosuđe.

Tračak nade da će biti uklonjeno Ribarsko selo, kao i sve drugo bespravno sagrađeno pored jezera, javilo se kada je 2015. usvojen Zakon o ozakonjenju objekata kojim je, pored ostalog, zabranjena legalizacija objekata u zonama sanitarne zaštite, izvorišta vodosnabdevanja. Nažalost, ni od ovog zakona nije bilo efekta. 

I tako, sve do danas, ne da obala jezera na Gruži nije očišćena, već se i dalje – gradi li gradi. 

Ugrožavajući faktori 

Jezero, međutim, ne ugrožava samo divlja gradnja. Tu je puno još toga što se zove ljudski faktor i što je taksativno pobrojano u studiji „Akumulacije grada Kragujevca“ koje su uradili stručnjaci udruženja „Ekomar“, uglavnom biolozi na Prirodno-matematičkom fakultetu. Kao glavni ugrožavajući faktori akumulacije Gruža navode se:
    • Prisustvo 22 okolna naselja, zajedno sa bespravnom gradnjom, u užoj zoni sanitarne zaštite jezera.
    • Otpadne vode naselja i pojedinačnih objekata koje dospevaju u akumulaciju direktno i preko njenih pritoka.
    • Intenzivne poljoprivredne aktivnosti neprilagođene specifičnostima područja. Zapadna obala je velikim delom pokrivena voćnjacima, obradivim površinama sa zasadima povrća, kao i livadama.
    • Neadekvatno korišćenje poljoprivrednog zemljišta i nekontrolisana upotreba hemijskih sredstava (pesticidi, veštačka đubriva).
    • Prometni saobraćaj na mostu, magistralni pravac Kragujevac-Čačak (mogućnost akcidentnih situacija – prolivanjem goriva i opasnih materija).
    • Privredna aktivnost u slivu akumulacije (metaloprerađivačka, prehrambena i tekstilna industrija, mlinovi, sušare za voće, strugare, pogon za proizvodnju pečuraka).
    • Povećana količina otpada na obalama akumulacije kao posledica različitih rekreativnih aktivnosti.

Detaljnije o ovim faktorima, razgovor sa nadležnima i biolozima-istrživačima stanja akumulacije u nastavku serijala.

O GRUŽANSKOJ AKUMULACIJI 

                                               Kapacitet – preko 60 miliona kubika vode

Akumulacija Gruža celom svojom površinom nalazi se na teritoriji opštine Knić, na nadmorskoj visini od 270 metara. Smeštena je u delu koji se ranije zvao Knićansko polje i locirana je između Gledićkih planika na istoku i Kotlenika na zapadu. Jezero se prostitire na površini od 904 hektara i jedna je od najvećih vodenih površina u Šumadiji. 

Projektovani kapacitet akumulacije je 64,5 miliona kubnih metara vode. Ukupna dužina je oko 13 kilometara, dok se širina kreće između 300 metara i 2,8 kilometara, a na južnoj strani, prema brani, u tesnacu Tucački naper, sužava se na sto do dvesta metara.

Pri maksimalnom vodostaju obalska linija je duga 42 kilometara, a pri niskim vodostajima tokom sušnih leta skraćuje se maksimalno tri kilometara. 

Dubina jezera je neujednačena, uz branu je 35 metara, prosečna dubina pri maksimalnom vodostaju je 6,5, na pojedinim mestima je samo 1,3 metra, a oscilacije nivoa vode, koje najviše zavise od vremenskih prilika, jesu od tri do pet metara. Akumulacija najviše vode dobija od reke Gruže, pa od Boračke reke, kao i dva potoka (Ćurevac i Panjevac) koji tokom leta najčešće presuše.

Tu su naravno i atmosferske padavine. Okružena je njivama i livdama, dok manji deo obale ima karakteristike strmih litica obraslih šumom i to u blizini brane. 

Prevashodna namena Gružanskog jezera je vodosnabdevanje, ali služi i da štiti od poplava poljoprivredno zemljiše nizvodno od Pajsijevića i da zadržava poplavne nanose. 

Na jezeru i oko njega registrovano je 78 vrsta ptica, 25 vrsta se gnezdi na tom području, a istovrmeno je zimovalište za neke vrste divljih pataka i gusaka, jer se nalazi na takozvanom moravsko-vardarskom migracionom putu.

Akumulacija je i ribolovna voda, pripada ribarskog području „Velika Morava 1“, koje je od 2017. do 2027. godine povereno na upravljanje firmi „Balkan eco team“ iz Prijepolja, i ona treba da se stara o ribljem fondu, da organizuje ribolovačku službu i slično.

Prema poslednjim istraživanjima u jezeru je prisutno jedanaest vrsta riba: šaran, som, bodorka, smuđ, uklija, deverika, bandar, crvenperka, babuška, patuljasti američki somić i sunčica. Ove poslednje tri su takozvane invazivne vrste, uljezi, i one govore o nivou zagađenja vode. 

Izvor: Kragujevačke novine

https://www.kragujevacke.rs/

Slične teme

Back to top button